Trinaestogodišnji Aleksandar Bakić iz Bijelog Polja, mladi je ribolovac koji svojim ulovima može parirati svojim mnogo starijim kolegama.
-Rođen sam u Beranama, a živim u Bijelom Polju gdje pohađam Osnovnu školu „Aleksa Bećo Đilas” u Ravnoj Rijeci. Ribolovom sam počeo da se bavim sa samo četri godine i to je bila „ljubav na prvi pogled”. Sve se desilo spontano, ali nikako slučajno, jer gotovo cijela moja bliža i dalja familija na neki način ima veze sa ribolovom. Kao što sam sada ja ribolovac, tako su ribolovci i moji brat, otac, a tako je ribolovac bio i moj djed od koga sam dobio svoj prvi štap i mašinicu. Sve je počelo na jednoj maloj rijeci Ljuboviđi. To je rijeka koja protiče kroz Bijelo Polje i uliva se u rijeku Lim u mjestu Ribarevine – započinje svoju priču trinaestogodišnji Aleksandar Bakić.
Pojašnjava da njegovo prvo rukovanje štapom nije bilo baš najuspješnije, ali da nije gubio nadu i vjeru u sebe.
-Moj prvi pravi izlazak na vodu sa štapom nije bio baš najuspješniji, ali nijesam zbog toga puno brinuo jer mi je bilo najbitnije da naučim što bolje samu tehniku zabacivanja. Pošto sam bio mnogo mali u početku sam dobijao samo imitacije mušica bez kuka i „lovio” u prisustvu djeda. Međutim, nakon nekog vremena, počeo sam da pecam i sa pravim mušicama. U startu, to nije bila „flaj fišing” tehnika već običan štap na koji je bilo u nizu četiri ili pet mušica sa „plovkom”. Oduvijek sam najviše volio površinske mušice. Upravo na jednu takvu sam izvukao i svoju prvu ribu⌠Pogađate naravno, bio je to lipljen. On nije bio veliki, ali mojoj sreći nije bilo kraja. Onda sam te iste godine uhvatio prvu pastrmku na leptira, a zatim i još nekoliko dobrih komada. Shvatio sam da mi se trud isplatio, ali i strpljenje i volja moga oca koji me je vodio na pecanje, kupovao pribor za ribolov, od koga sam najviše učio da pecam... Naravno tu su i pomenuti djed i brat uvijek bili da pomognu i sugerišu određene stvari – kazao je, između ostalog, Aleksandar Bakić, u razgovoru za dnevne novine „Dan”. On dodaje da je u ribolovu, pored iskustva, bitna i sreća.
-Jednog dana mnogo mi se išlo u ribolov, ali moj otac nije bio tu pa sam zamolio majku koja je pristala i povela me da pecam na Ljuboviđi, koja se nalazi oko 100 metara od naše kuće. Stao sam na jedno mjesto koje je uvijek bilo „uspješno” kada je ulov u pitanju. Bila je malo jača voda ali je na „brodu” bila mirna. Primijetio sam par dešavanja na površini i odmah zabacio. Već poslije par zabačaja uspio sam zakačiti jednog lipljena. Vukao sam ga do obale, ali se skinuo sa udice. Iako tužan, nijesam se predavao i poslije par zabačaja mušicu mi je pokupilo nešto mnogo krupno. Polako sam izvukao lipljena na obalu. Bio sam srećan jer je bio baš ogroman, negdje oko 47/48 centimetara dužine. Sljedeće godine sam zakačio svoju prvu mladicu na leptira. Bila je mala i vratio sam je nazad u vodu – pojašnjava, između ostalog, mladi Aleksandar Bakić. Na rijeci Ljuboviđi, koja svojom ljepotom i živopisnim ambijentom plijeni pažnju ne samo mušičara, već i brojnih ljubitelja prirode, postoji i „flaj fišing” revir koji je veoma popularan.
Ističe da, iako mlad, lovi na mnogim rijekama.
-Moj otac i brat su redovno išli na pecanje na rijeku Lim gdje pecaju na plovak. Prije par godina kupili su i meni štap za plovak i onda sam im se pridružio. Tu je bilo raznih ulova: mrene, krkuše, skobalja, klenova, plotice, sve je to bilo sjajno, ali mene je vukla jedna rijeka - moja Ljuboviđa. Da nije bilo nje, ja bih danas bio sigurno plovkaroš i ne bih pecao na mušice. Iako sam relativno mlad lovio sam na mnogo rijeka do sada. Osim moje Ljuboviđe, tu su i: Lim, Tara, Lještanica, u Crnoj Gori, a Rzav, Tamiš, Dunav i druge u Srbiji. Svoj prvi mušičarski štap za „flaj fišing” dobio sam od mog brata Milana Savića. On mi je, takođe, uz štap poklonio razni pribor: predveze, konektore i drugo. Od tada sam se posvetio isključivo samo ovoj ribolovnoj tehnici, gdje sam najviše problema imao oko ovladavanja zabacivanjem, koje usavršavam svakodnevnom praksom. Tako odlazim u Berane gdje upoznajem Radovana Babovića, mladog, ali iskusnog „flaj fišing” mušičara, specijalistu za mladicu, koji mi je na vodi pokazao razne tehnike vezane za mušičarenje mladice strimerima. Takođe, upoznajem i Milana Fuštića iz Mojkovca koji mi poklanja strimer, nakon čega sam nabavio još par i sada polako krećem da lovim mladicu – kazao je, između ostalog, ovaj mladi ribolovac u razgovoru za naš list.
Iako veoma mlad, svjestan je značaja očuvanja prirode, ribljeg fonda i rijeka za budućnost.
-Sada, sa svojih 13. godina, mogu se pohvaliti već nekim značajnijim mušičarskim ulovima poput krupnih pastrmki, lipljena i drugih. Takođe, čekam i prvu mladicu na mušicu. Na kraju, želio bih istaći da svu ribu vraćam nazad u vodu i da bi svi tako trebali da postupamo, jer je jedino na taj način čuvamo za budućnost – zaključuje priču naš sagovornik Aleksandar Bakić.
S.B.M.
Duga tradicija mušičarenjaNi jedan način ribolova nema toliko dugu istoriju ni toliko različitih, oprečnih mišljenja kao što je mušičarenje. Za postojbinu mušičarenja smatra se Engleska, gdje je ova „vještina“ bila popularna među višim slojem stanovništva još prije više od 100 godina. U našim krajevima mušičarenje je pretežno zastupljeno u višim predjelima, bogatim brzim planinskim rječicama, a rjeđe se primjenjuje na većim ravničarskim rijekama. Danas mušičarenje uz varaličarenje privlači veliki broj mladih ljudi jer predstavlja jedan od najsportskijih i najatraktivnijih načina lova ribe. Pribor za mušičarenje mora biti pažljivo odabran, i svi njegovi djelovi moraju biti u skladu, kako bi mogli pravilno zabacivati. Mušičarska oprema se sastoji od štapa, čekrka, strune, i predveza za mušicu, pojašnjavaju mušičari.
)){kind=small}
